NK ćelije iz endometrijuma i iz periferne krvi – sve kontroverze

NK ćalije nazivaju i prirodne ćelije ubice i povezuju se sa neobjašnjivom neplodnošću, neuspehom implantacije embriona i ponovljenim pobačajima, ipak ovo je kontroverzna tema u svetu neplodnosti.

Sve što treba da znate o NK ćelijama nalazi se u tekstu ispod.

Uprkos njihovom negativnom nazivu, prirodne ćelije ubice nisu “neprijatelj” već su suštinski deo imunološkog sistema. Postoji mnoštvo prirodnih ćelija ubica, koje zavise od toga gde se nalaze u telu i njihovom molekularnom sastavu. Lagane molekularne varijacije mogu napraviti veliku razliku u tome kako ćelije deluju u telu.

Prirodne NK ćelije cirkulišu u krvotoku i poznate su kao periferne prirodne ćelije ubice, ili pNK. Ove ćelije sjajno sijaju pod elektronskim mikroskopom zbog obilja određenog ćelijskog antigena (ili molekularnog “vezivanja” poznatog kao C16) i ponekad se nazivaju svetle prirodne ćelije ubice. Svetle prirodne ćelije ubice mogu pokrenuti ćeliju do samouništenja.

Primarni cilj perifernih ćelija prirodnih ubica je identifikacija stranih napadača koji mogu ugroziti telo. Ovo uključuje ćelije inficirane virusima i abnormalne ili stresne ćelije, kao što su ćelije raka. Priznavanje i obeležavanje stranog napadača vodi do niza bioloških događaja koji se završavaju uništavanjem ćelije „neprijatelja“.

Prirodne ćelije ubice u materici funkcionišu na drugačiji način, a poznate su kao prirodne ćelije ubice uterusa ili uNK. Prvobitno su se smatrali podskupom „prirodnih ćelija ubica“, jer su i one imale „svetli“ izgled pod elektronskim mikroskopom.

Međutim, prirodne ćelije ubice materice nemaju “ubijajuću” snagu perifernih prirodnih ćelija ubica. Prirodne ćelije ubice materice imaju mnogo manje “svetle” C16 veze, što čini periferne ćelije prirodnih ubica najsmrtonosnijim. Označavanje “prirodnih ćelija ubica” je možda bila greška.

Neki stručnjaci za plodnost tvrde da su prirodne ćelije ubice materice – najzastupljenija imunološka ćelija u materici – objašnjenje zašto neke žene ne mogu da zatrudne, ne mogu dobiti pozitivan test trudnoće nakon embriotransfera embriona ili više ponovljenih pobačaja. Ovi eksperti kažu da postoje testovi koji mogu da pokažu da li su abnormalno visoki nivoi prirodnih ćelija ubica potencijalni problem, i imunološke terapije koje mogu poboljšati izglede za živo rođenje za ove frustrirane parove.

Međutim, postoje i drugi stručnjaci za plodnost koji kažu da nema dovoljno dokaza koji bi opravdali ove testove ili predložene tretmane. Ovi stručnjaci kažu da je nauka koja se koristi da objasni ulogu prirodnih ćelija ubica u neplodnosti pogrešna i da se zasniva na zastarelom nerazumevanju njihove uloge u reprodukciji.

Oni koji se protive testiranju i tretmanu NK ćelija kažu da je neetično naručiti dijagnostičke laboratorije i procedure koje su invazivne i skupe kada nije dokazano da je korisno. Tvrdi se da je pogrešno izlagati žene terapijama, koje dolaze sa retkim ali potencijalno ozbiljnim rizicima, kada korist od tih tretmana nije očigledna.

Kakva je moguća veza između prirodnih ćelija ubica materice i održavanja trudnoće? Brz, ali istinit odgovor je da mi to zapravo ne znamo (još uvek).

Prvobitna teorija je bila da posedovanje “previše” materičnih prirodnih ćelija ubica može dovesti do toga da ženski imunološki sistem odbaci i “napadne” embrion. NK ćelije materice bi identifikovale fetalne ćelije kao “strane” napadače i označile ih za smrt. Ova teorija je predložena da objasni neobjašnjivu neplodnost, ponovni pobačaj i ponovljenu neuspelu IVF implantaciju i bila je zasnovana na pretpostavci da su prirodne ćelije ubice materice delovale kao one koje cirkulišu u krvotoku.

Mnogi stručnjaci za plodnost sada prepoznaju da je ovo netačno. Prirodne ćelije ubice materice ne napadaju embrion. Takođe se ne ponašaju isto kao i NK ćelije u krvotoku.

Takođe, prirodne ćelije ubice uterusa imaju značajno manje “svetle” ćelijske vezanosti koja može dovesti do smrti ćelija. Uprkos tome što su stavljene u istu imunološku klasu ćelija, one imaju različite uloge i sposobnosti.

Sve to kaže da to ne znači da prirodne ćelije ubice materice ne mogu biti uzrok problema sa plodnošću.

NK ćelije materice apsolutno su vitalne za razvoj zdravog endometrijuma i razvoja placente. Znamo da su NK ćelije materice primarne imunološke ćelije prisutne u materici. Takođe znamo da čine više od 30% ćelija endometrijuma razvijenih tokom lutealne faze.

Neki stručnjaci za plodnost smatraju da abnormalno visoki nivoi NK ćelija mogu ukazivati ili biti uzrok problema plodnosti. Testiranje prirodnih ćelija ubica nije rutinski test plodnosti i ne sprovode ga sve klinike za plodnost. Oni koji naruče testiranje će to učiniti samo u slučajevima neobjašnjive neplodnosti, neobjašnjivog ponavljajućeg pobačaja ili ponovljenog neuspeha u implantaciji tokom lečenja.

Testiranje perifernih NK ćelija je test krvi i nastoji da izmeri procenat i količinu NK ćelija u krvotoku.

Testiranje NK ćelija materice može se uraditi samo putem biopsije endometrijuma. Ovo se može uraditi zajedno sa drugim testovima koji opravdavaju biopsiju endometrijuma. Kao i kod perifernog testiranja prirodnih ćelija ubica, ideja je da se sagleda količina i procenat prirodnih ćelija ubica materice.

Biopsija endometrijuma uključuje ubacivanje tankog katetera kroz cerviks i matericu. Za učvršćivanje ili širenje grlića materice može se koristiti stezaljka. Kada se kateter postavi kroz grlić materice i u matericu nekoliko centimetara, vaš doktor ga pomera da lagano struže zid materice. Ovako se prikuplja uzorak.

Postupak traje 10 do 15 minuta i može izazvati grčeve. Preporučuju se lekovi protiv bolova. Postoji redak ali potencijalni rizik od infekcije.

Bilo da vaš lekar testira periferne ili materične NK ćelije procenjuju se rezultati koji su jedinstveni za laboratoriju i iskustvo lekara.

Testiranje NK ćelija je kontroverzno u svetu plodnosti.

Ne postoje čvrsto utvrđene smernice za ono što bi se smatralo “abnormalno” visokim nivoima NK ćelija u svrhu testiranja plodnosti. Čak i pojedinačne istraživačke studije na tu temu koriste različite načine kako bi ukazale na “visok” ili “normalan” rezultat NK ćelija. Za lekare koji misle da je testiranje NK ćelija korisno, oni se zasnivaju na kliničkom i profesionalnom iskustvu da interpretiraju rezultate.

Drugo, količina prirodnih ćelija ubica prisutnih u organizmu značajno varira na osnovu više faktora, uključujući:

  • Dan ciklusa (tokom menstrualnog ciklusa)
  • Doba dana
  • Nedavna ili trenutna bolest
  • Ukupni nivoi stresa
  • Vežbanje
  • Pol
  • Godine

Ovo čini ocjenjivanje rezultata još složenijim.

Treće, čak i među onima koji su za testiranje prirodnih ćelija ubica, postoji razlika u mišljenju o tome da li vam testovi krvi za prirodne ćelije ubice mogu reći nešto u vezi sa plodnošću. Ne postoji poznata veza između procenta ili količine perifernih prirodnih ćelija ubica i prirodnih ćelija ubica uterusa.

I na kraju, testiranje prirodnih ćelija ubica u materici – koje se smatra boljim indikatorom problema – zahteva invazivnu proceduru. Može se uraditi biopsija endometrijuma za druge svrhe testiranja plodnosti, na ustanovljene probleme sa plodnošću. Ali da li je vredno samo testiranja prirodnih ćelija za ubijanje, kada je upitno da li je test čak i koristan, to je pitanje kontroverze.

Dok se tretmani za “visoke” probleme NK ćelija razlikuju, tema je ista – da se potisne imunološki sistem u nadi da će to promeniti aktivnost NK ćelija materice. Neki reproduktivni endokrinolozi će predložiti ove tretmane nakon testiranja NK ćelija, dok će ih drugi preporučiti na osnovu prethodne istorije. (na primer, ako je bilo ponovljenih neobjašnjenih neuspeha implantacije  embriona.)

Intravenski imunoglobulin je sterilisan IgG – specijalizovani proteini imunog antitela – ekstrahovani iz donacija krvne plazme. Daje se intravenski. Prvobitna originalna upotreba za IVIg je za one sa kompromitovanim imunološkim sistemom, ali tretman se takođe koristi i za “off label” za razne bolesti, uključujući sumnjive imunološke probleme sa plodnošću.

Pošto se IVIg uzima iz donacija krvne plazme, a postoji i nedostatak snabdevanja, troškovi lečenja mogu biti veoma skupi (nekoliko hiljada dolara po infuziji).

Kod pacijenata sa niskim rizikom, neželjena dejstva su generalno blaga i kratkotrajna: glavobolja, groznica,ukočenost, umor, mučnina, preskakanje srca i varijacije krvnog pritiska. Postoje retki ali potencijalno ozbiljni rizici, uključujući akutno zapaljenje bubrega i rizik od krvnih ugrušaka koji ugrožavaju život.

Studije o tome da li IVIg može da poboljša stopu uspeha kod žena sa istorijom ponovnog pobačaja ili ponovljenog neuspeha implantacije IVF-a bile su nedosledne. Neke studije su otkrile smanjene stope pobačaja i poboljšane kliničke stope trudnoće za one sa istorijom ponovljenih IVF neuspeha. Druge studije ne pokazuju značajne koristi.

Intralipidi su intravenozno dat nutritivni dodatak koji se sastoji od sojinih i jajnih masti, glicerina i vode. Obično se intralipidi koriste za lečenje pacijenata sa malnutricijom povezanom sa bolešću.

Neke moguće nuspojave intralipida uključuju glavobolju, vrtoglavicu, umor, mučninu i / ili povraćanje i znojenje. Postoji vrlo redak (manje od jedan posto) rizik od potencijalno opasne alergijske reakcije.

U poređenju sa IVIg, neke studije su otkrile da su intralipidi pokazali slično poboljšanje u stopama trudnoće  i smanjenim stopama pobačaja. Intralipidi su znatno jeftiniji od IVIg – koštaju nekoliko stotina dolara (za višestruke infuzije pre transfera embriona i posle pozitivnog testa na trudnoću) umesto hiljada dolara, kao što je IVIg.

Neke studije pokazuju korist, ali mnoge od ovih studija su male veličine. Druge studije ne otkrivaju bolji uspjeh u trudnoći.

Neke studije pokazuju korist, ali mnoge od ovih studija su male veličine. Druge studije ne otkrivaju bolji uspeh u trudnoći.

Prednizolon je kortikosteroid koji se koristi za lečenje raznih bolesti i oboljenja. Neki primeri uključuju alergijske reakcije, astmu, artritis i druge upalne bolesti. Predloženo je kao potencijalno lečenje rekurentnog pobačaja i ponovljenog neuspeha IVF implantacije.

Prednizolon je kortikosteroid koji se koristi za lečenje raznih bolesti i oboljenja. Neki primeri uključuju alergijske reakcije, astmu, artritis i druge upalne bolesti. Predloženo je kao potencijalno lečenje rekurentnog pobačaja i ponovljenog neuspeha IVF implantacije.

Oralni prednizolon je relativno mali rizik kada se uzima kratkoročno i značajno jeftinije od intralipida ili infuzija IVIg. Neke od uobičajenih nuspojava prednizolona uključuju povećanje apetita, povećanje težine, razdražljivost i razvijanje okruglog lica.

Jedna od glavnih zabrinutosti sa prednizolonom je da se ona često nastavlja nekoliko sedmica nakon začeća. Prednizolon se smatra lekom kategorije D od strane FDA. Istraživanja su pokazala da prednizolon povećava rizik od rascepa usne i može smanjiti masu rođenja kod novorođenčadi. Nisu poznati svi potencijalni rizici za nerođenu bebu.

Neke studije su pokazale poboljšanja u ishodima sa prednizolonom, dok druge strane nisu našle koristi.

Svaki tretman plodnosti dolazi sa potencijalnim rizicima. Ovo važi za ustanovljene tretmane i one koji su noviji. Kontroverza oko prirodnih ćelija ubica i njihova uloga u plodnosti – zajedno sa kontroverzom oko toga da li su tretmani zaista korisni – može da dovede do konfuznog iskustva.

Profesionalno iskustvo i mišljenje vašeg lekara verovatno će uticati na to da li ste kandidat za ovo testiranje i / ili lečenje. Ne ustručavajte se da dobijete drugo mišljenje. Ako odlučite da ga isprobate, zapamtite da se to još uvek smatra eksperimentalnim u nekim krugovima plodnosti. Ako odlučite da se odreknete ovog tretmana, znajte da ne prolazite kroz “čudotvorni” lek.

Ukoliko vam je potrebna informacija, podrška, savet ili pomoć pozovite IVF Centar na 0800 707 077 i učinite nešto za sebe odmah! Možete nas kontaktirati i preko online kontakt forme klikom na link KONTAKT ili zakazati individualno savetovanje na kom možete dobiti jedinstvenu personalizovanu podršku na putu do bebe na svakom koraku.

Slični tekstovi

Još naših blogova

Play sound