Upućivanje osiguranih lica Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO) radi dijagnostike retkih genetskih bolesti u inostranstvu regulisano je Zakonom o zdravstvenom osiguranju („Službeni glasnik RS“, br. 25/19) i Pravilnikom o uslovima i načinu upućivanja osiguranih lica na lečenje u inostranstvo („Službeni glasnik RS“, br. 81/20 i 34/23).
Ukoliko postoji sumnja na retku genetsku bolest, a sve mogućnosti dijagnostike u Republici Srbiji su iscrpljene, postoji mogućnost da se osigurano lice uputi na dijagnostiku u inostranstvo, odnosno da se tamo pošalje odgovarajući uzorak biološkog materijala.
Ko može da pokrene postupak?
Postupak za upućivanje radi dijagnostike retkih genetskih bolesti u inostranstvu pokreće se na zahtev:
- osiguranog lica,
- roditelja,
- usvojioca,
- staraoca osiguranog lica,
- odnosno drugog zakonskog zastupnika osiguranog lica.
Zahtev se podnosi na Obrascu 1 – Zahtev za upućivanje na lečenje u inostranstvo, koji je sastavni deo Pravilnika.
Međutim, uz zahtev je neophodno dostaviti i predlog stručnog konzilijuma odgovarajuće specijalnosti referentne zdravstvene ustanove tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite (Obrazac 2), kao i kompletnu medicinsku dokumentaciju o do tada sprovedenoj dijagnostici u Republici Srbiji.
Koje ustanove mogu da daju predlog konzilijuma?
Referentne zdravstvene ustanove ovlašćene za obavljanje poslova centra za retke bolesti su:
Kod odraslih pacijenata:
- Klinički centar Srbije, Beograd
Kod dece:
- Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić“, Beograd
- Univerzitetska dečja klinika, Beograd
- Klinika za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu, Beograd
- Institut za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, Novi Sad
Stručni konzilijum odgovarajuće specijalnosti referentne ustanove daje predlog za upućivanje na dijagnostiku u inostranstvo.
Kada je moguće uputiti uzorak na dijagnostiku u inostranstvo?
Na dijagnostiku retke genetske bolesti u inostranstvo može se uputiti uzorak biološkog materijala osiguranog lica, ali samo kada su iscrpljene sve mogućnosti dijagnostike konkretne retke genetske bolesti u Republici Srbiji.
Pravilnik retku genetsku bolest definiše u skladu sa kriterijumom Svetske zdravstvene organizacije, odnosno kao bolest koja se javlja sa učestalošću 1:2.000 u opštoj populaciji.
Dijagnostika može obuhvatiti:
- dijagnostiku na nivou metabolita,
- enzimske analize,
- patohistološke analize, uključujući elektronsku mikroskopiju,
- genetske analize DNK ili RNK.
Pored toga, moraju biti ispunjeni i određeni kriterijumi.
Postoje dva osnovna kriterijuma:
1. Postoji opravdana sumnja na određenu retku genetsku bolest za koju postoji specifična terapija registrovana od strane EMA i/ili Agencije za lekove i medicinska sredstva Republike Srbije.
2. Postoji opravdana sumnja na određenu retku genetsku bolest za koju specifična terapija ne postoji, ali zbog prirode bolesti postoji potreba za prenatalnom dijagnostikom u porodici. To se odnosi na probanda, srodnike prvog stepena i fetalni materijal.
Šta se dešava nakon podnošenja zahteva?
O zahtevu za upućivanje Veće lekarske komisije daje stručni nalaz, ocenu i mišljenje.
Na osnovu:
- stručnog nalaza, ocene i mišljenja Veća lekarske komisije i
- saglasnosti inostrane zdravstvene ustanove za obavljanje dijagnostike retke genetske bolesti,
Komisija RFZO donosi rešenje o upućivanju radi dijagnostike retkih genetskih bolesti u inostranstvo, u skladu sa Zakonom kojim je uređen opšti upravni postupak i indikacijama propisanim Pravilnikom za dijagnostiku retkih genetskih bolesti u inostranstvu.
Nadležni organ RFZO po službenoj dužnosti vodi računa o hitnosti svakog konkretnog zahteva i, u skladu sa tim, preduzima potrebne radnje u cilju hitnog upućivanja ukoliko su ispunjeni uslovi iz Pravilnika.
Šta je potrebno dostaviti RFZO?
Kako bi se stekli uslovi za rešavanje zahteva, podnosilac se može obratiti RFZO sa zahtevom kao inicijalnim aktom za upućivanje radi dijagnostike retkih genetskih bolesti u inostranstvu.
Uz zahtev je potrebno dostaviti:
- potpunu medicinsku dokumentaciju o sprovedenoj dijagnostici u Republici Srbiji;
- predlog stručnog konzilijuma odgovarajuće specijalnosti referentne zdravstvene ustanove tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite;
- zahtev na propisanom Obrascu 1.
Gde se zahtev podnosi?
Republički fond za zdravstveno osiguranje – Direkcija
Jovana Marinovića br. 2
11000 Beograd
Zahtev se može poslati i putem pošte na navedenu adresu.
Važno je da se dostavi original konzilijarnog predloga, dok se medicinska dokumentacija dostavlja u kopiji.
Važno: dijagnostika u inostranstvu bez prethodnog upućivanja
Osigurano lice koje je samostalno sprovelo dijagnostiku u inostranoj zdravstvenoj ustanovi, a prethodno nije upućeno na dijagnostiku u skladu sa odredbama Pravilnika, nema pravo na naknadu troškova dijagnostike iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Ovo je propisano članom 4. stav 2. Pravilnika.
Zbog toga je važno da se postupak pokrene pre odlaska na dijagnostiku u inostranstvo, odnosno pre slanja uzorka, ukoliko se očekuje da troškovi budu pokriveni iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Gde pronaći dodatne informacije?
Sve informacije o uslovima za upućivanje osiguranih lica radi dijagnostike retkih genetskih bolesti u inostranstvu dostupne su i na veb prezentaciji Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje – www.rfzo.rs, gde se nalazi kompletan tekst navedenog Pravilnika.
Napomena koja je važna za VTO i preimplantacionu genetičku dijagnostiku
Članom 26. stavom 9. Zakona o prevenciji i dijagnostici genetičkih bolesti, genetički uslovljenih anomalija i retkih bolesti propisano je da se odredbe koje se odnose na prenatalnu dijagnostiku primenjuju i na postupke preimplantacione genetičke dijagnostike (PGT) kod postupaka biomedicinski potpomognutog oplođenja.
To znači da je ova oblast važna i za porodice koje se kroz postupke VTO suočavaju sa rizikom od prenošenja određene genetske bolesti.
Važno: Informacije u ovom tekstu zasnovane su na navedenim propisima i informacijama RFZO. U konkretnom slučaju potrebno je proveriti aktuelne uslove i dokumentaciju koja se zahteva za podnošenje zahteva, jer se propisi i procedure mogu menjati.



