ONKOFERTILITET: OČUVANJE PLODNOSTI KOD ONKOLOŠKIH PACIJENTKINJA

Prof. dr Katarina Stefanović je specijalista ginekologije i akušerstva, subspecijalista za plodnost i očuvanje fertiliteta, zaposlena na Klinici za ginekologiju i akušerstvo UKCS. U okviru Nacionalnog centra za onkofertilitet, svakodnevno se bavi očuvanjem reproduktivnog zdravlja pacijentkinja sa malignim bolestima.
Razgovaramo sa profesorkom o izazovima, mogućnostima i važnosti rane informisanosti kada je reč o fertilitetu i onkološkom lečenju.

Da li je trudnoća posle dijagnoze karcinoma moguća?

Trudnoća je moguća nakon karcinoma – pitanje je samo o kojoj se vrsti karcinoma radi i koliko je lečenje uticalo na reproduktivnu funkciju.
Kod ranih stadijuma karcinoma ginekološkog porekla pristup je konzervativan – trudimo se da što više sačuvamo ginekološke organe i njihovu funkciju kako bi trudnoća mogla da se uspešno iznese.
Beleži se porast karcinoma među mlađim ženama, ali sve češće se susrećemo sa pacijentkinjama koje su ostvarile trudnoću nakon lečenja – spontano ili uz pomoć postupaka BMPO.

Da li tokom lečenja karcinoma gubimo plodnost – i kako?

Zavisi od vrste maligniteta i terapije, odnosno da li je, pored hirurškog lečenja, potrebno sprovesti i hemioterapiju ili radioterapiju.
Ukoliko se radi o ranom stadijumu karcinoma samo jednog jajnika, moguće je ukloniti taj jajnik, a sačuvati drugi i matericu.
Kod ranih stadijuma karcinoma grlića materice može se uraditi trahelektomija – uklanja se samo grlić, dok telo materice ostaje.
Kod ranih stadijuma karcinoma endometrijuma primenjuje se hormonska terapija.

Hemioterapija svakako utiče na rezervu jajnika, ali ne podjednako svaka terapija. Radioterapija, naročito u predelu male karlice, značajno oštećuje funkciju jajnika. Ako se zrače drugi delovi tela, mogu se primeniti mere zaštite, čime se smanjuje uticaj na jajnike.
U slučaju zračenja male karlice, moguća je tzv. transpozicija jajnika – njihovo pomeranje izvan polja zračenja.

Koji su najčešći tipovi karcinoma sa kojima se susrećete u praksi?

Najčešće se susrećemo sa karcinomom dojke i hematološkim oboljenjima kao što su limfomi.
Od ginekoloških maligniteta, najčešći su karcinom grlića materice, jajnika i endometrijuma.

Za koga je opcija zamrzavanja reproduktivnog materijala pre lečenja?

Zamrzavanje se preporučuje osobama koje nisu završile reprodukciju, a kod kojih se planira terapija koja može ugroziti plodnost.
Najčešće se sprovodi pre započinjanja hemioterapije ili radioterapije kod pacijentkinja sa karcinomom dojke i hematološkim oboljenjima.
Ova opcija nije rezervisana samo za onkološke pacijentkinje, već i za osobe sa autoimunim oboljenjima koje primaju gonadotoksičnu terapiju.

Koji su najveći izazovi da se sačuva plodnost u oblasti onkofertiliteta?

Suočavamo se sa kliničkim, etičkim i psihosocijalnim izazovima.
Ponekad je potrebno započeti onkološko lečenje vrlo brzo, što ne ostavlja dovoljno vremena za proces očuvanja plodnosti.
Dešava se i da pacijentkinje dođu kasno, nakon sprovedene terapije, kada je funkcija jajnika već oštećena.
Zato je važno raditi na edukaciji, boljoj komunikaciji među lekarima, kao i pravovremenom informisanju pacijentkinja.

Kod ginekoloških karcinoma, koji se često leče poštednim pristupom, uvek postoji rizik od povratka bolesti, pa su redovne kontrole izuzetno važne.
Ne treba zaboraviti ni emocionalni stres koji pacijentkinje i njihove porodice prolaze tokom lečenja i borbe za očuvanje fertiliteta.

Da li pacijentkinje znaju da imaju pravo da o trošku RFZO zamrznu reproduktivni materijal u slučaju onkoloških bolesti?

Informisanost je danas znatno bolja nego ranije, ali i dalje postoji prostor za napredak.
Potrebno je kontinuirano raditi na edukaciji – tu važnu ulogu imaju i mediji, jer je ključno da informacije dođu direktno do pacijentkinja i lekara koji učestvuju u onkološkom lečenju.
Očuvanje fertiliteta treba da bude tema o kojoj se govori pre početka terapije.

Da li se pristup fertilitetu razlikuje između onkologa i ginekologa?

Razlikuje se, ali postoji sve više multidisciplinarne saradnje.
Na Klinici za ginekologiju i akušerstvo postoji Nacionalni centar za onkofertilitet, gde timski rade onkolozi, ginekolozi, subspecijalisti infertiliteta, patolozi, radiolozi i drugi stručnjaci.
Svakom pacijentu pristupa se individualno.

Kako vrsta lečenja karcinoma utiče na očuvanje plodnosti?

Način lečenja zavisi od više faktora – godina pacijentkinje, vrste i stadijuma bolesti, pridruženih oboljenja i želje da se očuva fertilitet.
Kada god je moguće, primenjuje se konzervativni pristup, ali samo ukoliko on ne ugrožava onkološki ishod.
Zato je važno da se tema očuvanja plodnosti otvori pre početka bilo kakve terapije.

Koliko treba čekati nakon lečenja pre pokušaja trudnoće?

Zavisi od vrste terapije.
Kod hemioterapije se preporučuje da se sačeka najmanje šest meseci, kako bi se smanjio rizik od genetskih promena kod ploda.
U slučajevima konzervativnog lečenja premalignih promena ili karcinoma sluznice materice, savetuje se što skorije ostvarivanje trudnoće, zbog rizika od ponovne pojave bolesti.

Da li je trudnoća posle karcinoma „mir” za telo ili potencijalni „nemir”?

Trudnoća nakon izlečenja karcinoma najčešće je bezbedna i ne povećava rizik od povratka bolesti.
Ipak, odluku o trudnoći treba doneti zajedno sa timom lekara.

Koliko hemio i radioterapija utiču na kvalitet jajnih ćelija?

Hemioterapija može značajno uticati na ovarijalnu rezervu, ali u različitom stepenu – zavisno od vrste lekova.
Nisu svi citostatici jednako gonadotoksični.
Radioterapija ima izraženiji negativan uticaj kada se primenjuje na trbuh i karlicu, jer može oštetiti i jajnike i matericu.
Efekti zavise i od doze zračenja i tačne regije koja se tretira.

Vaša poruka ženama koje se suočavaju sa karcinomom

Medicina i nauka danas su značajno napredovale, a postoje stručnjaci koji mogu pomoći.
Važno je da se žene fokusiraju na svoje zdravlje i snagu, ali i da znaju da nisu same.
Redovni pregledi i rana dijagnostika ključ su za očuvanje fertilne funkcije i uspešno lečenje.

Slični tekstovi

Još naših blogova