Prof. dr Sanja Radojević Škodrić, direktorka RFZO-a
Ključni faktor u prevazilaženju izazova na putu ka roditeljstvu često je dostupnost i kvalitet medicinskih usluga. Republika Srbija je prepoznala ove izazove i značajno unapredila svoju politiku u oblasti lečenja neplodnosti kroz Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO).
Prof. dr Sanja Radojević Škodrić, direktorka RFZO-a, pružiće nam uvid u mere koje Fond trenutno preduzima kako bi podržao parove koji se suočavaju s problemom neplodnosti, kao i u planove za buduće unapređenje tih usluga.
RFZO je napravio velike korake kada je u pitanju lečenje neplodnosti. Možete li nam reći šta sve finansira Fond u Srbiji kada je lečenje neplodnosti u pitanju?
S obzirom na to da sve više parova ima problem da se ostvari u ulozi roditelja, Republički fond za zdravstveno osiguranje je od 2016. posebno unapredio prava na državno finansiranu VTO, da bi Srbija danas po pravima na postupke VTO koje finansira država bila na prvom mestu u svetu prema ocenama struke. Danas je starosna granica za žene 45 godina. Za prvo dete je neograničen broj postupaka, kako stimulisanih tako i krioembriotransfera, plus pravo na neograničeno zamrzavanje embriona.
Za drugo dete žene imaju pravo na dva stimulisana i tri krioembriotransfera i takođe pravo na neograničeno zamrzavanje embriona. Ono što je predstavljalo revoluciju kada je reč o VTO u Srbiji jeste uvođenje postupaka sa doniranim reproduktivnim materijalom od kraja 2022. godine što važi ne samo za žene koje imaju partnera nego i za žene bez partnera. U ovom slučaju imaju pravo na jedan uvoz reproduktivnog materijala iz inostranstva, odnosno na tri stimulisana postupka i tri krioembriotransfera.
Da li su planovi za budućnost još veća i bolja ulaganja Fonda kada je u pitanju lečenje neplodnosti?
Kao što sam rekla, Srbija je prva u svetu po pravima na državno finansiranu VTO, ali to ne znači da ćemo stati na ovome kako je sada. Nauka veoma brzo napreduje, dešavaju se inovacije i na ovom polju i pratimo šta se dešava u svetu i u kom pravcu se stvari menjaju kada je reč o VTO. Kao i do sada, slušamo mišljenje struke i njihove predloge. Ukoliko se u praksi pokaže da su potrebne neke izmene i ukoliko lekari uoče potrebu za novim proširenjem prava, država će svakako to uzeti u obzir, jer je svaka nova beba važna i demografska politika je jedan od prioriteta države.
Onkofertilitet je važna tema i tu je Fond napravio veliki pomak. Šta sve mogu pacijenti koji se leče od nekog oblika maligniteta u Srbiji? Da li im je omogućeno zamrzavanje reproduktivnog materijala?
S obzirom na to da, nažalost, sve više ljudi boluje od različitih formi karcinoma i da se starosna granica oboljevanja spustila, javila se potreba da se ljudima u reproduktivnom periodu koji se leče od raka pruži šansa da se ostvare kao roditelji po završetku lečenja koje može da bude veoma agresivno i da ostavi posledice na reproduktivno zdravlje. Od maja prošle godine omogućeno je i pravo iz oblasti onkofertiliteta prema kojem mogućnost da zamrznu reproduktivni materijal o trošku RFZO-a imaju žene do 40. godine, odnosno muškarci do 50. godine ukoliko nemaju dete ili nemaju dete u postojećoj zajednici, ukoliko nemaju prethodno već zamrznut reproduktivni materijal i ako nemaju metastaze i mogu se lečiti hemioterapijom. Ovo je jako važno za one onkološke pacijente koji planiraju potomstvo i do sada je oko 120 njih dobilo pozitivno mišljenje komisije za zamrzavanje reproduktivnog materijala. Donacija reproduktivnih ćelija je nešto što je pokrenuto 2022. godine.
Koliko je interesovanje pacijenata za donirane reproduktivne ćelije?
Kao što znate, ranije su naši građani odlazili u inostranstvo da bi obavili VTO sa donorskim jajnim ćelijama i spermatozoidima, što je bilo veoma komplikovano i skupo za njih, jer domaći zakoni nisu davali mogućnost da se to radi u Srbiji. Od kraja 2022. godine o trošku Fonda može da se obavi i VTO sa darovanim materijalom iz inostranstva pošto kod nas, nažalost, nema dovoljno zainteresovanih donora. Sklopljeni su ugovori sa četiri inostrane banke za uvoz reproduktivnih ćelija – dve iz Danske, jednom iz Španije i jednom iz Češke. Pokazalo se da je interesovanje veliko, kako parova, tako i žena bez partnera. Preko portala e-uprave do sada se prijavilo oko 2.500 žena što je još jedna potvrda da je dobro definisana potreba za uvođenjem ove mogućnosti.
Postoje li liste čekanja kada je u pitanju komisijski pregled za vantelesnu oplodnju?
Pošto je vreme veoma bitan faktor kada je reč o VTO, i mi kao ustanova smo toga izuzetno svesni i veliku pažnju posvećujemo rokovima, moram da kažem da liste čekanja ne postoje ni kada je reč o komisijama niti kada je reč o samom postupku u ustanovama. Uostalom, upravo zbog velikih potreba osiguranika i zbog ograničenih kapaciteta državnih ustanova, u VTO su uključene i privatne klinike i žene mogu da biraju bolnicu u kojoj žele da obave VTO. Ove godine imamo ugovor sa 16 privatnih i sedam državnih klinika iz Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca, Subotice, Valjeva i Leskovca. Inače, kako su se širila prava na VTO, tako je rastao i broj žena koje su ostvarile pravo na VTO o trošku države, pa je 2023. godine upućeno oko 11.600 žena, što je za oko 3.200 više nego 2022. godine, a za oko 4.600 više u odnosu na 2021. godinu.
Da li je administracija nešto na čemu bi se moglo dodatno raditi kako bi parovi brže dolazili do procedura vantelesne oplodnje?
Administracija nije ni spora ni pre više komplikovana i već je dodatno pojednostavljena time što od 2020. parovi više ne moraju da prolaze dve komisije (u RFZO i u ustano vi), nego samo jednu. Osim toga, u slučaju VTO sa doniranim materija lom prijavljivanje se obavlja preko e-uprave i dalja obaveštenja žena dobija u elektronskoj formi. Najviše vremena, naravno, potrebno je da se urade neophodne medicinske analize i da se sačekaju rezultati, eventualno i da se obave dodatna medicinska ispitivanja pre nego što se prođe komisija koja odlučuje da li se neko upućuje ili odbija za postupak vantelesne oplodnje.
Šta biste poručili svima onima koji se suočavaju s problemom infertiliteta u Srbiji? Koja je vaša poruka za njiih?
Kod nas je neplodnost dugo bila tabu, ljude je bilo sramota da o tome pričaju, krili su i od najbližih, nailazili na neprimerene reakcije, na sažaljenje. Međutim, danas je to mnogo drugačije, dosta se o tome govori u medijima, na društvenim mrežama, jer sve više ljudi ima taj problem i svako od nas poznaje nekog ko se suočio sa neplodnošću. Istraživanja pokazuju da svaki šesti par ima problem sa začećem. Poruka za njih jeste pre svega da ne čekaju i da ne slušaju kad im neko iz okruženja kaže „pa dobro, mladi ste, ima vremena“, nego da na vreme potraže pomoć lekara i da imaju poverenje u ljude koji ih leče, jer je to osnova za pozitivan ishod svakog lečenja, pa i lečenja neplodnosti. Važno je i da ne odustaju, da imaju veru u sebe, a to što nisu sami i što sada država finansira postupak, predstavlja ogromnu olakšicu jer ne moraju makar o finansijama da brinu u tom procesu koji je pre svega psihički veoma težak.
Ovaj tekst publikovan je u Magazinu Plodnost br.1. Za sva pitanja i nedoumice, molimo Vas da nas kontaktirate putem mejla office@ivfcentar.rs ili putem besplatnog telefona 0800 707 077. Nije dozvoljeno kopiranje tekstova bez navođenja izvora.